Od 2016. godine, dan nakon Dana očeva u lipnju, obilježava se Međunarodni dan mentalnog zdravlja očeva (IFMHD). Za obilježavanje ovog važnog dana zaslužni su Mark Williams (UK) i Dr. Daniel Singley (USA) kojima je bio cilj širu javnost osvijestiti o važnosti mentalnog zdravlja očeva, koji su „desna ruka“ majkama. Prevelik broj ljudi još uvijek misli kako je majka jedina bitna osoba u životu djeteta, pogotovo u onim najranijim danima, no u posljednjih nekoliko desetljeća napokon se počinje prepoznavati i važna uloga očeva, koji pridonose zdravlju i razvoju djece, ali i cijele obitelji.
Zbog čega je uključenost očeva u živote djece bitna?
Uključenost očeva u život djece povezana je s brojnim pozitivnim ishodima, kako kod djece, tako i kod očeva. Primjerice veća uključenost očeva povezana je s boljim kognitivnim razvojem te boljim mentalnim i tjelesnim zdravljem kod djece te boljim samopouzdanjem i boljom slikom o sebi kod očeva.
Neki od čimbenika koji su povezani s uključenošću očeva u živote djece su kultura i kontekst, stavovi i uvjerenja, znanje i samoefikasnost, međuljudski odnosi te okolina.
Kako potaknuti uključenost očeva?
Jako je bitno da očeve uključujemo u razgovore o djetetu, da se ne obraćamo isključivo majci, nego jednako uključimo oba roditelja. Na taj način, očevima dajemo na znanje da su i oni podjednako važni te ih potičemo da postavljaju pitanja.
Nadalje, važno je da ih potičemo da budu uključeni u brigu o djetetu i to od prvog dana. Na taj način olakšava se majkama oporavak, a očevi jačaju svoju povezanost s djetetom. Očeve je dobro poticati da iskoriste sva svoja prava koja imaju, primjerice, roditeljski dopust.
Ukoliko je potrebno, s roditeljima se može raditi na olakšavanju suroditeljstva, u vidu razgovora o stilovima roditeljstva, određenim stavovima i uvjerenjima te dogovoru oko zajedničkog pristupa kako bi se postigli najbolji ishodi.
Dolazak djeteta u obitelj nužno dovodi do brojnih promjena, a neke se tiču i odnosa između roditelja. Parove je potrebno potaknuti da međusobno otvoreno razgovaraju o izazovima u njihovom odnosu te da pokušaju pronaći najbolje rješenje.
Važno je razgovarati i o zdravlju očeva
Iako su često svi usmjereni na dijete, ne smije se zapostaviti tjelesno i mentalno zdravlje roditelja, pogotovo očeva, budući da su oni najčešće zanemareni u ovome razdoblju. O mentalnom zdravlju očeva se nažalost premalo govori.
Primjerice, istraživanja pokazuju kako čak 8% očeva iskazuje simptome depresije za vrijeme trudnoće ili nakon porođaja, što može nepovoljno utjecati na zdravlje djece, ali i cijele obitelji (Cameron, Sedov i Tomfohr-Madsen, 2016). Učestalost, dakako, ovisi o brojnim čimbenicima. U svakom slučaju, radi se o ozbiljnom problemu. Osim depresivnih simptoma, često se javljaju i anksiozni, a potrebno je spomenuti i bipolarni afektivni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj te određene probleme u ponašanju.
Neki od rizičnih faktora koji su povezani s poslijeporođajnom depresijom kod očeva su visoke razine neuroticizma, depresivni simptomi za vrijeme trudnoće, prisutnost depresivnih simptoma kod partnerice, stresni događaji, određene socio-ekonomske i demografske karakteristike, drugi psihološki simptomi te poteškoće u odnosu između novih roditelja. Za anksioznost mogu biti važni neplaniranost trudnoće i nepripremljenost za porođaj, niska percepcija kontrole, prijašnji anksiozni problemi te visoka anksioznost kao osobina ličnosti.
Navedeni su samo neki problemi, ali valja naglasiti da se očevi suočavaju i s brojnim drugim poteškoćama, a na zdravstvenim je djelatnicima, kao i na svima nama, da ih uočimo i pomognemo im. Bitno je prepoznati problem, informirati se i educirati o istom te motivirati očeve da se zajedničkim snagama pronađe najbolje rješenje. Od pomoći, između ostalog, mogu biti razgovor s partnericom i/ili prijateljima, kvalitetno provedeno vrijeme s djecom, ali i cijelom obitelji, briga o tjelesnom zdravlju (redovita tjelovježba, zdrava prehrana i dovoljna količina sna), informiranje i edukacija te stručna pomoć. Očevi rjeđe sami podijele svoje probleme i potraže pomoć, no vrijeme je da to promijenimo i da im budemo podrška.
Tu smo za vas.
© Vesna Bošković, mag. psych. i Ana Čolić, mag. psych.
Literatura
Allport, B. S., Johnson, S., Aqil, A., Labrique, A. B., Nelson, T., Kc, A., Carabas, Y. i Marcell, A. V. (2018). Promoting father involvement for child and family health. Academic Pediatrics, 18(7), 746-753.
Bradley, R. i Slade, P. (2011). A review of mental health problems in fathers following the birth of a child. Journal of Reproductive and Infant Psychology, 29(1), 19–42.
Cameron, E. E., Sedov, I. D. i Tomfohr-Madsen, L. M. (2016). Prevalence of paternal depression in pregnancy and the postpartum: An updated meta-analysis. Journal of Affective Disorders, 206, 189–203.
Cano, T., Perales, F. i Baxter, J. (2019). A matter of time: Father involvement and child cognitive outcomes. Journal of Marriage and Family, 81(1), 164-184.
Fisher S. D. (2017). Paternal mental health: Why is it relevant? American Journal of Lifestyle Medicine, 11(3), 200–211.
Lamb, M. E., Pleck, J. H. i Levine, J. A. (1985). The role of the father in child development. U B. B. Lahey i A. E. Kazdin (ur.), Advances in clinical child psychology (str. 229-266). NewYork i London: Plenum Press.
