Rodilje koje su imale neki oblik pratnje na porođaju, izvještavale su o većem osjećaju kontrole, a manjoj anksioznosti tijekom porođaja, te su češće ostvarivale interakciju s bebom.
Porođaj, osobito prvorotkinjama, predstavlja neizvjestan događaj, te nije neobično da su buduće majke često zabrinute oko tijeka porođaja, zdravlja bebe, toga tko će ih od medicinskog osoblja pratiti kroz porođaj, i slično. Osiguravanje primarno emocionalne, a potom i fizičke podrške tijekom porođaja važno je kako bismo svim budućim majkama omogućili optimalno iskustvo porođaja.
Iako je u posljednje vrijeme prisustvo partnera kao pratnje na porođaju izrazito popularno, kroz povijest se porođaj smatrao isključivo ženskim činom, te za buduće očeve nije bilo mjesta u rađaoni. Kako se pogled na porođaj mijenja, te s ciljem osiguravanja što pozitivnijeg i bezbrižnog iskustva za rodilje, rodilišta (uz određene uvjete) dopuštaju budućim očevima da prate svoje partnerice kroz porođaj. S time se sve više žena, ali i budućih očeva, odlučuje iskustvo porođaja doživjeti zajedno.
Prednosti pratnje na porođaju
Utvrđeno je kako prisustvo pratnje na porođaju ima pozitivan efekt na niz ishoda povezanih s porođajem. Tako primjerice prisustvo pratnje skraćuje vrijeme porođaja, osobito kod prvorotkinja, umanjuje potrebu za epiduralnom anestezijom te umanjuje rizik mogućih perinatalnih komplikacija, a s time smanjuje i rizik porođaja hitnim carskim rezom. Također, rodilje koje su imale neki oblik pratnje na porođaju, izvještavale su o većem osjećaju kontrole, a manjoj anksioznosti tijekom porođaja, te su češće ostvarivale interakciju s bebom (Salus, 2002).
Zanimljivo je kako su majke čiji je partner bio uz njih na porođaju, majčinstvo ocjenjivale pozitivnije i lakše, te je njihovo samopoštovanje bilo više u odnosu na majke koje nisu imale pratnju. Konačno, pratnja na porođaju osobito pozitivno pridonosi cjelokupnom iskustvu porođaja, pri čemu žene izvještavaju o pozitivnom iskustvu porođaja koje je pridonijelo da se osjećaju jakim ženama i prihvate eventualne promjene u slici o vlastitom tijelu (Salus, 2002).
Oblici i očekivanja od pratnje na porođaju
Često partneri radi određenih obaveza ne mogu prisustvovati porođaju, i/ili rodilje jednostavno ne žele prisustvo partnera u rađaoni. Osim na porođaju, partneri mogu pružiti podršku budućim majkama i tijekom same trudnoće, ali i po dolasku djeteta, a osim partnera, na porođaju vas može pratiti i druga bliska osoba ili doula.
Adekvatna emocionalna podrška od strane medicinskog osoblja pokazala se važnom za mentalno zdravlje žene, pri čemu su one trudnice kojima je tijekom porođaja pružena profesionalna, no prvenstveno topla, empatična i podržavajuća podrška, imale manju vjerojatnost razvoja poslijeporođajnog stresa (Salus, 2002) i posttraumatskog stresnog poremećaja (Ford i Ayers, 2011). Istraživanja su utvrdila kako rodilje od medicinskog osoblja očekuju dva oblika podrške tijekom porođaja – informacijsku i emocionalnu. Pod informacijsku podršku ubrajamo pružanje pravovremenih i jasnih informacija koje se tiču zdravlja i položaja bebe, daljnjeg tijeka porođaja i medicinskih postupaka. Očekivana emocionalna podrška uključuje, prije svega, empatičnost i razumijevanje, kao i pružanje osnovne psihološke pomoći u vidu umirivanja od strane medicinskog osoblja, ali i osiguravanja privatnosti žene tijekom porođaja. Osobito su velika očekivanja od medicinskih sestara koje rodilju prate u svim fazama porođaja, pri čemu žene očekuju brižnost i fokusiranost medicinskih sestara na njihove potrebe osobito u zadnjoj fazi porođaja (Bowers, 2002).
Dobrobit pratnje na porođaju su brojni, a pratnju ne mora nužno činiti partner. S toga, drage mame, pitajte i informirajte se o mogućnosti pratnje na porođaju, a ukoliko partner ne može biti uz vas, ne zaboravite – niste same!
© Filipa Ćavar
Literatura
Bowers, B.B. (2002). Mothers’ experiences of labor support: exploration of qualitative research. Journal of Obstetric, Gynecologic, and Neonatal Nursing, 31(6), 742-752.
Ford, E. i Ayers, S. (2011). Support during birth interacts with prior trauma and birth intervention to predict postnatal post-traumatic stress symptoms. Psychology and Health, 26(12), 1553-1570.
Salus, D.J. (2002). Effects of labor support on mothers, babies, and birth outcomes. Journal of Obstetric, Gynecologic, and Neonatal Nursing, 31(6), 733-741.
