Danas se često govori o mentalnom zdravlju za koje stručnjaci opetovano naglašavaju da je jednako važno, kao i ono fizičko. Međutim, većina ljudi nije u potpunosti sigurna na što se taj pojam odnosi.
Svjetska zdravstvena organizacija definira mentalno zdravlje kao „stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodno te je sposoban/na pridonositi svojoj zajednici“ (prema World Health Organisation, 2004.). Nadalje u definiciji piše kako je “zdravlje stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti“. Temeljem toga možemo zaključiti kako nema zdravlja, ako nema i mentalnog zdravlja.
Danas poteškoće povezane s mentalnim zdravljem pogađaju sve veći broj ljudi, što je velikim dijelom povezano s povećanom razinom stresa, užurbanim načinom života te nezdravim životnim navikama kao bitnim odrednicama našeg današnjeg načina života. Osim toga, čak se trenutno osim zdravstvene krize radi pandemije COVID-19, iskustvom i posljedicama potresa u Zagrebu, suočavamo i s dolaskom one ekonomske krize, što ima veliki utjecaj na svakoga od nas. Stoga ne čudi da sve više ljudi pokazuje teškoće mentalnog zdravlja.
Valja imati na umu kako teškoće mentalnog zdravlja mogu zapasti i one najmlađe, a tako i odrasle. Teškoće mentalnog zdravlja ne biraju ljude ovisno o dobi, već nam se mogu svima „dogoditi“. Isto tako se mentalne teškoće mogu javiti kod mladih roditelja, majki i trudnica. No, često se dogodi da kada stručnjaci, ljudi sami ili njihova okolina, prepoznaju teškoće – isto ne prihvaćaju, umanjuju ili odbijaju. Nerijetko se dogodi da ljudi odbijaju odlazak psihijatru ili psihologu jer smatraju da im to ne treba ili se boje što će reći drugi ljudi ako za isto saznaju. Time ako ne dobiju odgovarajući tretman, teškoće se mogu značajno pogoršati i narušiti kvalitetu života pojedinca, a i njihovih bližnjih. Istraživanja ukazuju kako je narušeno mentalno zdravlje majki povezano s negativnim posljedicama za dobrobit djeteta, pri čemu ima negativan učinak na djetetov kognitivni, bihevioralni i emocionalni razvoj (Edhborg, Matthiesen, Lundh i Widström, 2005).
Nažalost, unatoč tome velik broj ljudi i dalje mentalno zdravlje ne smatra važnim. Razgovor o mentalnom zdravlju se izbjegava, teškoće se taje pa se čak i skrivaju osobe koje imaju teškoće mentalnog zdravlja. Takva pojava se naziva stigmatizacija, negativno obilježavanje, marginalizacija i izbjegavanje osoba baš zato što imaju psihičke teškoće (Ivezić, 2006).
Takvim stigmatiziranjem osobe s teškoćama mentalnog zdravlja može dovesti do toga da društvo manje ulaže u zaštitu mentalnog zdravlja. Strah od stigme i predrasuda, su razlozi zbog kojih ljudi koji pate od psihičkih teškoća ne traže stručnu pomoć ili istu potraže prekasno, što može dovesti do velikih posljedica. Stoga je stigma duševne bolesti glavna prepreka za uspjeh programa za poboljšanje mentalnog zdravlja.
Pojam stigme podrazumijeva tri osnovna problema: neznanje, predrasude i diskriminacija (Thornicroft, Rose, Kassam i Sartorius, 2007). Pokazalo se kako su stavovi prema ljudima s mentalnim teškoćama pozitivniji te ih društvo više prihvaća, što više ljudi znaju o psihičkim bolesnicima (Jokić-Begić, Kamenov i Korajlija, 2005). Stoga je prvi korak u prevenciji stigmatizacije educiranje društva o mentalnom zdravlju. Pročitajte mitove i činjenice o mentalnom zdravlju na našoj infografici – educirajte se i pomozite nam da razbijemo štetne predrasude!
Zapamti – nema zdravlja bez mentalnog zdravlja!
© Laura Martinić, mag. psych.
Reference:
Edhborg, M., Matthiesen, A. S., Lundh, W. i Widström, A. M. (2005). Some early indicators for depressive symptoms and bonding 2 months postpartum–a study of new mothers and fathers. Archives of Women’s Mental Health, 8(4), 221-231.
Ivezić S. (2006). Stigma psihičke bolesti. Medix, 64: 108-110
Jokić-Begić, N., Kamenov, Ž. i Lauri Korajlija, A. (2005). Kvalitativno i kvantitativno ispitivanje sadržaja stigme prema psihičkim bolesnicima. Socijalna psihijatrija, 33(1), 10-19.
Olde, E., van der Hart, O., Kleber, R., i Van Son, M. (2006). Posttraumatic stress following childbirth: a review. Clinical Psychology Review, 26(1), 1-16. doi: 10.1016/j.cpr.2005.07.002
Svjetska zdravstvena organizacija (2004). Promoting mental health: Concepts, emerging evidence practice: Summary report. Geneva: World Health Organization Press.
Thornicroft, G., Rose, D., Kassam, A., Sartorius, N. (2007). Stigma: ignorance, prejudice or discrimination?. British Journal of Psychiatry 190(3), 192-193.
