Tijekom života preuzimamo različite uloge, te s odrastanjem širimo vlastiti socijalni identitet. No, preuzimanje roditeljske uloge zasigurno je jedna od najizazovnijih.
Roditeljstvo je jedna od najljepših, ali često i najzahtjevnijih te najodgovornijih uloga koju pojedinac može imati. U roditeljstvu dvadesetog stoljeća vidljive su brojne ideje, svjetonazori i informacije, ali i razlike među njima. Tijekom povijesti mijenjalo se shvaćanje važnosti djeteta i roditeljstva. Tradicionalni stilovi roditeljstva temeljili su se na rečenicama poput „batina je izašla iz raja“, odnosno na uvođenju discipline primjenjivanjem zapovijedi, kazni i uvježbavanjem navika djece. Točnije glavni odgojni cilj bio je učenje djece poslušnosti autoritetu i samokontroli. U najnovije vrijeme se razvija stav o poželjnosti uvažavanja djetetovih potreba, pružanju podrške i emocionalne topline, ali jedno i održavanju granica i dosljednosti u istima.
Roditeljstvo je značajna promjena u životu pojedinca i cjelokupnom identitetu pojedinca. Pogotovo je važan subjektivan doživljaj roditeljstva koji ima važnu ulogu u djetetovu razvoju. Neki od čimbenika koji utječu na doživljaj roditeljstva su roditeljsko zadovoljstvo, zahtjevi i stres roditeljske uloge te osjećaj roditeljske kompetencije.
Mogli bismo reći kako su zaštitni čimbenici u subjektivnom doživljaju i prilagodbi roditeljstvu – potpora bračnog partnera, percepcija vlastitog uspjeha u ulozi roditelja, percepcija uspješnog odnosa dijete – roditelj, očuvano fizičko i mentalno zdravlje, ekonomska i vremenska sigurnost. Neki od rizičnih čimbenika za slabiju prilagodbu na roditeljstvo mogu biti loši odnosi s bračnim partnerom, usamljenost, osjećaj roditeljske nekompetencije, depresija, anksioznost te anksioznost vezana za dijete.
Roditeljski stilovi odgoja
Pristup odgoju djece različit je kulturološki, od obitelji do obitelji, a često se razlikuje i između oca i majke Roditeljska uloga uvelike ovisi o temperamentu i karakteristikama roditelja, a uz to i samim karakteristikama djece te zahtjevima okoline. Psiholozi su uočili postojanje četiri općenita stila roditeljstva od kojih svaki drugačije djeluje na razvoj djetetove ličnosti.
Autoritaran stil roditeljstva često se naziva strogim stilom odgoja, a karakterizira one roditelje koji pred djecu postavljaju velika očekivanja i zahtjeve, istovremeno provodeći kontrolu i nadzor nad djecom. U autoritarnom stilu roditeljstva često manjka emocionalne topline i podrške, a roditelju su uglavnom usmjereni na postavljanje granica, održavanju pravila i kažnjavanju djeteta ukoliko krši postavljana roditeljska pravila. Ovaj stil odgoja uglavnom ima za cilj učenje poslušnosti i razvijanje samokontrole, no često su djeca autoritarnih roditelja nesigurna i povučena u socijalnoj interakciji, te niskog samopouzdanja jer ih se uči kako njihovo mišljenje nije važno. Također, djeca autoritarnih roditelja otežano rješavaju probleme, te su niskog praga tolerancije na frustraciju, a povremeno i agresivna. Često su sklona laganju kako bi izbjegli kažnjavanje.
Popuštajući ili permisivan odgojni stil suprotnost je autoritarnom. Ovaj odgojni stil karakterizira emocionalno tople, podržavajuće i osjećajne roditelje, koji istovremeno ne postavljaju granice i provode slabu kontrolu nad djetetom. Popuštajući roditelji skloni su udovoljavanju svih djetetovih želja, uz postavljanje minimalnih ili nikakvih zahtjeva za dijete, preuzimajući prijateljsku, radije nego li roditeljsku ulogu u odnosu s djetetom. Djeca permisivnih roditelja često su impulzivna te slabo razvijene samokontrole, a u situaciji kada njihove želje ne uspijevaju biti udovoljene, često su sklona agresivnosti. S teškoćom se prilagođavaju autoritetu i otežano slijede pravila, te su skloni lošijem školskom uspjehu.
Zanemarujući roditeljski stil podrazumijeva slabu roditeljsku kontrolu, uz nedostatak emocionalne topline. Indiferentni roditelju su nezainteresirani za djetetove aktivnosti, te pretežito zaokupljeni sobom. Roditelji s neliječenim problemima mentalnog zdravlja često pripadaju kategoriji ovog roditeljskog odgojnog stila. Upravo zbog okupacije vlastitim problemima ne uspijevaju zadovoljiti fizičke i emocionalne potrebe djeteta. Djeca ovih roditelja nedostatak pažnje često iskazuju neposluhom, a u socijalnim interakcijama su neprijateljski nastrojena uz pojavu delikventnih ponašanja, što proizlazi iz djetetova niskog samopoštovanja, nesigurnosti te manjka samokontrole.
Ukoliko primijetite kako se vaš odnos s djetetom i stil odgoja promijenio uslijed stresa i problema mentalnog zdravlja, ne ustručavajte se potražiti pomoć. Izgradnjom vlastitih snaga, jačanjem vlastitog mentalnog zdravlja gradite najbolju verziju sebe, a upravo je to najviše i najbolje što možete pružiti svome djetetu!
Uzimajući u obzir obje strane medalje svakog od navedena tri odgojna stila, postavlja se pitanje kako postići optimalan razvoj djetetove ličnosti, odnosno kako biti dobar roditelj?
Psiholozi ističu autoritativni stil roditeljstva zlatnom sredinom, odnosno odgojnim stilom koji obuhvaća ključna roditeljska ponašanja i metode koje, kada provedene dosljedno, potiču cjelovit razvoj djetetove ličnosti. Autoritativni roditeljski stil još se naziva i demokratskim, a predstavlja kombinaciju roditeljske dosljednosti i provođenja kontrole uz pružanje djetetu dovoljno emocionalne topline. Autoritativni roditelji pred svoju djecu postavljaju zahtjeve koji su u skladu s dječjom dobi i sposobnostima, provode dosljedan nadzor i kontrolu nad onim nepoželjnim oblicima djetetova ponašanja, istovremeno pružajući toplinu, ljubav i emocionalnu podršku. Autoritativni roditelji usmjereni su na prevenciju nepoželjnih oblika djetetova ponašanja i prije no što se ono pojavi, primjenjujući metode pozitivne discipline poput sistema nagrađivanja. Ovakav stil roditeljstva kod djece potiče razvoj samopouzdanja i kontrolu emocija, te se dijete razvija u odgovornu, samouvjerenu i cjelovitu osobu.
Ponekada je roditeljima teško svrstati se u jednu od četiri kategorije, već u pojedinim situacijama mogu biti više ili manje popustljivi, odnosno autoritarni. Bitno je imati na umu kako je dosljednost ključan čimbenik roditeljske uloge, a istraživanja jasno pokazuju pozitivne učinke autoritativnog roditeljstva. Ukoliko primijetite kako je vaš odgojni stil većinom pretjerano popustljiv ili strog, malim promjenama moguće je postići autoritativno roditeljstvo i postaviti emocionalno tople, podržavajuće granice i zdrav odnos prema autoritetu.
Kako sačuvati vlastiti identitet?
Tijekom života preuzimamo različite uloge, te s odrastanjem širimo vlastiti socijalni identitet. No, preuzimanje roditeljske uloge zasigurno je jedna od najizazovnijih.
Obnašanje roditeljske uloge, osobito u početnim godinama roditeljstva može dovesti do konfuzije vlastitog identiteta. Roditeljima koji to postaju po prvi put, sam dolazak djeteta već čini značajnu promjenu životnog stila, te očekuje neka osobna odricanja. Kako bi prijelaz u roditeljsku ulogu za sve novopečene roditelje, ali i one koji se u toj ulozi još uvijek povremeno otežano snalaze, bio što bezbolniji, donosimo nekoliko savjeta kako sačuvati osjećaj vlastitog identiteta uz istovremeno ispunjavanje zahtjeva roditeljske uloge.
Prvenstveno, a u današnje vrijeme kada savjeti za roditelje čuče na svakom uglu, te prisutne, a često obeshrabrujuće, borbe „tko je bolji roditelj“. Jedan od načina na koji možete očuvati sebe i svoj cjelokupni, a ne samo roditeljski, identitet je tako da naučite prepoznati i postaviti vlastite granice te biti dosljedni u njima.
Nije neobično da osobito u prvim godinama djeteta, odnos roditelj-dijete postane primaran interes, te najvažniji odnos koji stvarate. No, ne zaboravite njegovati odnose koji su vam i do dolaska djeteta bili važni poput obitelji, prijatelja i poslovnih kolega, tako zadržavajući komadić vlastitoga ja prije preuzimanja roditeljske uloge.
Iako će vaša uloga roditelja u pojedinim razdobljima djetetova razvoja biti dominantna nad drugim ulogama, ne zaboravite odvojiti vrijeme za sebe, vlastite interese i zadržati svoje hobije ili se uključiti u nove. Važno je u roditeljstvu svome djetetu pružiti ono najvažnije i biti mu izvor neograničene ljubavi i topline, ali ne zaboravite tu istu ljubav i podršku pružiti i sami sebi.
© Filipa Ćavar, mag. psych. i Josipa Radić, mag. psych.
