U nedostatku važnih i iskrenih informacija o događajima u njihovoj okolini, djeca pokušavaju samostalno shvatiti situaciju, što može dovesti do pogrešnih zaključaka. Istraživanja pokazuju da primjerena komunikacija s djecom o veoma ozbiljnim događajima, čak i kao što je bolest koja može ugroziti ljudski život, ima veliku korist za dugoročnu psihološku dobrobit djece i obitelji u cjelini.
Razdoblje pandemije (i nakon pandemije) je posebno izazovno razdoblje za roditelje. Iako možda imamo dojam da se situacija s pandemijom polako smiruje jer su ulice pune ljudi, imamo nove izazove pred nama. Ovo je nova situacija koja zahtijeva brojne prilagodbe i donošenje važnih odluka.
Školarci su zbunjeni uslijed završetka veoma specifične školske godine i svima nam se postavljaju brojna pitanja u glavi. Zašto neki idu u školu, dok neki ostaju doma? Zašto su se neka djeca vratila u vrtić dok su neka ostala doma? Hoćemo li ponovno morati ograničiti svoje socijalne kontakte u bliskoj budućnosti? Naposljetku, koja je odluka ispravna? Kako biti siguran da ćemo učiniti dobro za svoje dijete? Velika je odgovornost na roditeljima, a za brojne majke i očeve sva su ova pitanja veliki izvor stresa.
Nažalost, na brojna pitanja nitko nema točan odgovor. No, važno je da bez obzira na to možemo razgovarati s drugima o našim mislima i brigama. Djeca su kroz medije i u socijalnom okruženju izložena velikoj količini informacija povezanih s virusom i krizom. Također, izložena su visokoj razini stresa i anksioznosti koju proživljavaju odrasli kojima su okruženi. Roditelji bi učinili sve kako bi zaštitili svoju djecu od stresa, što znači da su ponekad skloni izbjegavati razgovor o negativnim događajima. No, istraživanja su pokazala da su djeca starosti od dvije godine nadalje, svjesna događaja i promjena koje su aktualne (primjerice manjak viđanja s bakama i djedovima). U nedostatku važnih i iskrenih informacija o događajima u njihovoj okolini, djeca pokušavaju samostalno shvatiti situaciju, što može dovesti do pogrešnih zaključaka. Istraživanja pokazuju da primjerena komunikacija s djecom o veoma ozbiljnim događajima, čak i kao što je bolest koja može ugroziti ljudski život, ima veliku korist za dugoročnu psihološku dobrobit djece i obitelji u cjelini (Dalton, Rapa, Stein, 2020).
Dakle, važno je s djecom otvoreno pričati o stvarima koje se događaju, iako su to teške teme, čak i kada nemamo točne odgovore. U tim situacijama je važan način na koji ćemo razgovarati s djetetom, što će se razlikovati ovisno o dobi djeteta. Navesti ćemo neke općenite smjernice kojih je dobro držati se kada razgovarate s vašom djecom (UNICEF, 2020).
1. Postavljajte otvorena pitanja i pažljivo slušajte
Pozovite vaše dijete na razgovor o trenutnoj situaciji. Osigurajte vašem djetetu da razgovor s vama bude sigurno mjesto, gdje može izraziti sve svoje osjećaje i postaviti bilo koje pitanje. Tu si možete pomoći s crtežima, možda će vašem djetetu biti lakše nacrtati kako se osjeća i kako vidi trenutnu situaciju. Možete se poslužiti i igrom, možda će djetetu biti lakše opisati kako se njegova/njena omiljena igračka osjeća u aktualnoj situaciji.
Od iznimne je važnosti da ne umanjujemo strahove i emocije o kojima nam djeca pričaju, te da ne zanemarujemo njihovu zabrinutost. Dajte im do znanja da je sasvim normalno osjećati razne strahove i druge emocije, te da su brige koje imaju sasvim normalne.
2. Budite iskreni i objasnite istinu na način primjeren djetetovoj dobi
Pri komunikaciji s djetetom, važno je da ne precjenjujemo niti podcjenjujemo djetetov razvojni stadij i mogućnost razumijevanja trenutne složene situacije. Prije svega je važno dobro slušati i čuti koja vjerovanja vaše dijete ima o virusu i trenutnoj fazi krize, kako biste mogli osvijestiti eventualna pogrešna vjerovanja.
Primjerice, u komunikaciji s mlađom djecom, važno je uzeti u obzir djetetovo razumijevanje bolesti i uzročno posljedičnih veza. Djeca su sklona ‘’magičnom mišljenju’’ u dobi od 4 do 7 godina. Pojam ‘’magičnog mišljenja’’ označava sklonost djece da vjeruju kako misli, želje ili nepovezane radnje mogu uzrokovati vanjske događaje. To znači da djeca mogu vjerovati kako je neko njihovo loše ponašanje izazvalo ove loše događaje, a roditelji tada trebaju pružiti djeci točno objašnjenje koje će im osigurati da nemaju osjećaj krivnje (Dalton i sur., 2020).
Budite iskreni čak i kada ne znate odgovor na pitanje. Predložite djetetu da ćete istražiti odgovor i zatim mu odgovoriti na pitanje. Ako se radi o medicinskom pitanju na koje još nemamo odgovor, možete reći vašem djetetu da tim znanstvenika i doktora vrijedno radi kako bi dobili odgovor.
3. Objasnite djeci kako mogu zaštititi sebe i svoje prijatelje
Objasnite vašem djetetu važnost higijenskih navika. Naučite vaše dijete kako ispravno prati ruke i osvijestite da je to važno činiti što češće. Također, naučite vaše dijete kako pravilno kašljati ili kihnuti (u lakat). Važno je imati na umu da u slučaju ako se počnu osjećati loše (kao da imaju temperaturu, grlobolju ili poteškoće s disanjem), da vam to kažu. Isto tako, dobro je biti na udaljenosti od drugih ljudi kako bismo zaštitili sebe i njih.
4. Neka završetak razgovora bude ohrabrujuć
Važno je da razgovor ne završi dok je dijete uznemireno, zato treba pažljivo opažati dijete dok razgovarate. Kako biste lakše uočili je li dijete još uznemireno, obratite pažnju na govor tijela i ton glasa koje dijete ima. Pružite mu podršku i osigurajte da zna da vam se može u bilo kojem trenutku obratiti i razgovarati s vama o brigama i mislima koje ima.
Naposljetku, iako je pričati o nekim temama može biti neugodno, nemojmo izbjegavati razgovor s našom djecom. Ona su većinom sposobna shvatiti što se događa. Čak i ako ne pričamo o teškim temama, djeca imaju pretpostavke i misli o svim aktualnim situacijama, a ponekad i brige. Neka razgovor s vama bude sigurno mjesto za vaše dijete, gdje može bez osude reći što osjeća. Razgovorom im možemo pružiti podršku i pozitivno utjecati na povezanost cijele obitelji.
© Martina Barać, mag. psych.
