Velik broj majki se ponekad osjeća preplavljeno svojim osjećajima. Ono što nam tada može pomoći jest da promislimo o tome što možemo imati pod kontrolom, a što ne možemo, posebice u pogledu osjećaja krivnje.
Tranzicija u majčinstvo je jedna od najznačajnijih, najposebnijih, ali i najizazovnijih promjena u životu jedne žene-majke, koja donosi promjene u svim segmentima života – posebice u onom emocionalnom.
Emocije su glavni pokretač raspoloženja svakoga pojedinca te nas povezuju sa svijetom ljudi, stvari i događaja (Oatley i Jenkins, 2000). Majčinstvo se pokazalo povezanim s puno ugodnih, ali isto tako i neugodnih emocija. Neke od ugodnih emocija koje majke često osjećaju su sreća, ponos i ljubav, dok su neke od neugodnih strah, tjeskoba, osjećaj krivnje i tuga.
Majčinstvo, tj. roditeljstvo često povezujemo s osjećajem sreće (Aassve i sur., 2012). Velik broj ljudi se rasplače od sreće kada prvi put prime svoje dijete u ruke. Neka su istraživanja pokazala kako rođenje djeteta i majčinstvo pridonose osjećaju sreće, a i poštovanju kojeg majke dobiju od obitelji i društva (Mbekenga, Christensson, Lugina i Olsson, 2011). Tako majčinstvo pruža mogućnost za momente apsolutne sreće (Milivojević, 2016; Nelson i sur., 2014).
Međutim, ne smije se zaboraviti kako majčinstvo sa sobom nosi mnogo izazova i stresa, što pridonosi doživljavanju neugodnih emocija. Zanimljivo je kako neugodnim emocijama majke pridonosi današnja slika „savršene majke“ koju žena dobije iz društva i medija. Međutim, ti visoki kriteriji su u realnosti često neostvarivi, kako nam život nameće različita ograničenja. Tako majke često znaju strahovati od toga da su loše majke (Mauthner, 1999), osjećati krivnju kada se otežano nose sa zahtjevima roditeljstva (Semprevivo, 1996) i što nisu napravile nešto što bi po njihovom mišljenju napravila savršena majka (Bird i Melville, 1994; Wood i sur., 1997), nemaju dovoljno mlijeka da bi dojile dijete, ne mogu se u istoj mjeri posvetiti svoj djeci, nedostaje im posao, druženja s drugima i sl. Također, ponekad majke osjećaju tjeskobu u blizini svog djeteta jer ih podsjeća na to da nisu zadovoljile neki samopostavljeni kriterij (Semprevivo, 1996) ili osjećaju tjeskobu i strah da se djetetu nešto loše ne dogodi.
Kao što vjerojatno znate, majčinstvo nije med i mlijeko… Stoga ponavljamo, majčinstvo sa sobom donosi i povećane količine stresa te majka ne mora stalno biti sretna. Svaka osoba ima pravo na doživljavanje široke lepeze osjećaja te je potrebno dopustiti si adekvatno ih izražavati. Važno je da si dopustimo osjećati sve emocije – bile one ugodne ili neugodne! Također ih je potrebno izraziti na adekvatan način i podijeliti ih sa svojom okolinom. Zato mama, kada si tužna – plači, kada si sretna – smij se, skači od sreće, pleši…
Kako si pomoći ako su emocije preplavljujuće?
Velik broj majki se ponekad osjeća preplavljeno svojim osjećajima. Ono što nam tada može pomoći jest da promislimo o tome što možemo imati pod kontrolom, a što ne možemo, posebice u pogledu osjećaja krivnje. Kada znamo koje okolnosti nekog događaja ili situacije možemo kontrolirati, možemo prilagoditi svoje ponašanje i djelovanje. Suprotno tome, kada shvatimo da neke stvari ili okolnosti jednostavno ne možemo kontrolirati, isto može djelovati umirujuće te smanjiti intenzitet neugodnih emocija.
Međutim, bitno je za znati kako ponekad emocije mogu izmaći kontroli – postati preintenzivne i preplavljujuće te tako ometati našu svakodnevicu. To je važno prepoznati te potražiti pomoć i podršku stručnjaka.
Ne brinite, mame – ne morate sve same! Centar za reproduktivno mentalno zdravlje je tu za vas!
© Matea Jukić, mag. psych. i Laura Kuhar, mag. psych.
Literatura:
Aassve, A., Goisis, A. i Sironi, M. (2012). Happiness and childbearing across Europe. Social Indicators Research, 108(10), 65–86.
Bird, G. i Melville, K. (1994). Families and Intimate relationships. New York: McGraw-Hill.Inc
Mauthner, N. S. (1999). “Feeling low and feeling really bad about feeling low”: Women’s experiences of motherhood and postpartum depression. Canadian Psychology, 40(2), 143-161.
Mbekenga, C. K., Christensson, K., Lugina, H. I., i Olsson, P. (2011). Joy, struggle and support: Postpartum experiences of first-time mothers in a Tanzanian suburb. Women and Birth, 24(1), 24-31.
Milivojević, Z. (2016). Emocije: psihoterapija i razumijevanje emocija. Zagreb: Mozaik knjiga.
Nelson, S. K., Kushlev, K. i Lyubomirsky, S. (2014). The pains and pleasures of parenting: When, Why, and How is parenthood associated with more or less well-being? Psychological Bulletin, 140(3), 846–895.
Oatley, K. i Jenkins, J. M. (2000). Understanding emotions. Oxford: Blackwell Published Inc
Semprevivo, D. M. (1996). The lived experience of postpartum mental illness. Neobjavljena doktorska disertacija, Rush University, Chicago.
Wood, A. F., Thomas, S. P., Droppleman, P. G., & Meighan, M. (1997). The downward spiral of postpartum depression. The American Journal of Maternal/Child Nursing, 22(6), 308-317.
