Djeca razvedenih roditelja trebaju dostupnost oba roditelja, osjećaj sigurnosti i kvalitetne odnose u obitelji po oba roditelja. Djeca trebaju znati da mama i tata žele da oni imaju bliske odnose s oba roditelja, koji će se aktivno poticati i ohrabrivati te da se roditelji dogovaraju oko bitnih pitanja važnih za njihovu dobrobit.
Razvod roditelja ubraja se u jedno od najstresnijih iskustava koja djeca mogu doživjeti. Budući da se u Hrvatskoj rastaje svaki treći brak te uzevši u obzir sve veći broj netradicionalnih obitelji u kojima roditelji nikad nisu formalno stupili u brak, a razilaze se, jasno je da iskustvo razvoda ili razdvajanja roditelja pogađa veliki broj djece i mladih, ali i roditelja kojima je u ovim teškim trenucima potrebna pomoć stručnjaka. Jer iako razvodom braka ili razdvajanjem odrasli izlaze iz partnerske uloge, još uvijek ih povezuje roditeljska uloga zbog koje moraju i dalje surađivati, unatoč teškim i nelagodnim emocijama i situacijama koje dolaze s razvodom ili razdvajanjem.
Ostati u lošem braku/partnerskom odnosu ili se razvesti?
Često od roditelja čujemo da ostaju u lošem braku zbog djece, smatrajući da tako doprinose njihovoj dobrobiti. Vjeruju da bi razvod njihovog braka djelovao lošije za njihovu djecu od ostanka u kontinuiranom toksičnom i konfliktnom odnos roditelja koji vremenom postaje obrazac funkcioniranja cijele obitelji. Međutim, ova pretpostavka nije točna. Istraživanja upućuju na zaključak kako je štetan upravo sukob roditelja koji je često prisutan prije, tijekom ili poslije razvoda, a ne sami čin razvoda (Mohi, 2014; prema Buljan Flander i Roje Đapić, 2020). Za djecu dugoročno povoljnije ishode ima “dobar” razvod njihovih roditelja, nego sustavno svjedočenje roditeljskim sukobima.
Ono što djeca čiji se roditelji razvode najviše žele i trebaju je održavanje zdravih i snažnih odnosa s oba roditelja, zaštitu od njihovih međusobnih sukoba, stalnu uključenost i dostupnost oba roditelja te njihovu suradnju bez obzira na to što oni osjećaju jedan prema drugome.
Evo konkretnih savjeta prema Buljan Flander i Roje Đapić (2020) kako možete olakšati djetetu, ali i sebi, razvod braka ili prekid veze:
• Vašem djetetu je potrebna dostupnost i podrška od strane oba roditelja. Ako se rastajete kao partneri, taj čin ni na koji način ne bi trebao interferirati s vašom roditeljskom ulogom.
• Vašem djetetu je potrebna sloboda odnosa i iznošenje mišljenja o jednom i drugom roditelju
• Dijete oba svoja roditelja voli jednako kao i prije čina vašeg razdvajanja. Važno je da dijete dobije poruku od oba roditelja (na verbalnoj i neverbalnoj razini) da je prihvatljivo i poželjno da ima kvalitetan i blizak odnos s drugim roditeljem
• Potičite dijete na susrete i druženja s drugim roditeljem i preuzmite aktivnu ulogu u održavanju njihovog odnosa. Nemojte se ponašati ravnodušno ili djetetu primjerice govoriti da mora kod drugog roditelja. To zasigurno nije pozitivan stav o odnosu djeteta i drugog roditelja kojeg želite slati djetetu!
• Surađujte s drugim roditeljem vezano za važne odluke o djetetu
• Iako Vam može biti posebno teško u akutnoj fazi nakon razvoda braka uspostaviti suradnju, važno je da se barem ponašate pristojno jedno prema drugome te da se međusobno uvažavate kao roditelji
• Zaštite vašu djecu od opterećivanja partnerskim sukobima. Mnoga djeca opterećena su partnerskim odnosom svojih roditelja pa govore o plaćanju uzdržavanja, sudskim postupcima i sl. Najbolji interes djece podrazumjeva strogo i jasno odjeljivanje informacija koje se tiču partnerskog odnosa od roditeljskog odnosa s djetetom.
Djeca razvedenih roditelja trebaju dostupnost oba roditelja, osjećaj sigurnosti i kvalitetne odnose u obitelji po oba roditelja. Djeca trebaju znati da mama i tata žele da oni imaju bliske odnose s oba roditelja, koji će se aktivno poticati i ohabrivati te da se roditelji dogovaraju oko bitnih pitanja važnih za njihovu dobrobit.
Što je otuđenje djece?
Otuđenje je prepoznatljiv i raširen oblik psihološkog zlostavljanja i nasilja u obitelji nad djetetom i odbačenim članovima obitelji, a najčešće je uzrok roditelj koji želi isključiti drugog roditelja iz života djeteta, ali otuđenju mogu znatno pridonijeti i drugi članovi obitelji ili prijatelji, javnost, kao i stručnjaci koji se bave s obitelji (uključujući psihologe, socijalne radnike, odvjetnike i suce) koji, baš kao i otuđeno dijete, padaju pod utjecaj otuđujućeg i manipulativnog roditelja. Manipulacija djecom odvija se na različite načine i u različitom stupnju s ciljem prekidanja svih kontakata, emocionalnih veza i potiskivanje sustava privrženosti ne samo između djeteta i roditelja, već u najtežim slučajevima i cijele obitelji tog roditelja.
Riječ je o nizu ponašanja, verbalnih i neverbalnih poruka roditelja kojima se djetetu stvara negativna sliku o drugom roditelju s ciljem njegova isključenja iz života djeteta od tog roditelja, iako za to ne postoji razlog koji proizlazi iz odnosa roditelja i djeteta (Bilić, Buljan Flander i Hrpka, 2012).
Najčešća manipulativna ponašanja koje stručnjaci navode (Baker i Ben-Ami, 2011; Buljan Flander i Roje Đapić, 2020; Warshak, 2008), a koja mogu dovesti do otuđenja djece su sljedeća:
• Pretjerano ugađanje djetetu s ciljem pridobivanja njegove naklonosti
• Izostavljanje lijepih uspomena i pozitivnih iskustva djeteta s drugim roditeljem
• Prenaglašavanje propusta drugog roditelja te iskorištavanje ono što dijete kaže o drugom roditelju dajući tome preuveličano i negativno značanje
• Pretjerano kontroliranje i zadiranje u susrete djeteta s drugim roditeljem, opstruiranje kontakata drugog roditelja s djetetom (npr. organiziranje odlazaka u kino, rođendana, predstava, vanškolskih aktivnosti baš u vrijeme susreta i druženja s drugim roditeljem), pa čak i direktno zabranjivanje kontakata
• Pokazivanje tuge/brige/ljutnje kada dijete odlazi na susrete s drugim roditeljem
• Prezentiranje sebe idealnim, a drugog roditelja izrazito negativnim te ružno komentiranje drugog roditelja pred djetetom
• Lažno optuživanje drugog roditelja za zlostavljanje
• Depersonaliziranje drugog roditelja u njegovoj roditeljskoj ulozi (npr. nazivanje drugog roditelja osobnim imenom pred djetetom)
• Dijeljenje neprikladnih informacija s djetetom (npr. visinu iznosa za uzdržavanje, sudskog postupka i sl.)
• Nastojanje biološkog roditelja zamijeniti poočimom/pomajkom
• Poticanje i dopuštanje djetetu da mrzi i odbija drugog roditelja bez opravdanog razloga
Ovakva patološka roditeljska ponašanja podučavaju dijete mržnji i/ili strahu od drugog roditelja, budući da mržnja nije osjećaj koji prirodno dolazi djetetu. Roditelj koji bi poučio dijete da mrzi ili se boji drugog roditelja predstavlja ozbiljnu i trajnu opasnost za mentalno i emocionalno zdravlje tog djeteta (Kruk, 2013). Ako dijete ne krvari i nema modrica, to ne znači da nije zlostavljano i ne pati. Upravo ono što je neopipljivo i nevidljivo izaziva najviše patnje i boli i najteže je sanirati.
Zato potičem kod vas čitatelja, da glas otuđenog djeteta ne doživite doslovno i ne izjednačavate interes djeteta s njegovim željama. U stvarnosti je interes otuđenog djeteta dijametralno suprotan negovim željama. Otuđeno dijete ne samo da je otuđeno od drugog roditelja, već je otuđeno i od samog sebe, od svojih potreba, želja, misli i emocija. Njegova uloga i funkcija s vremenom postaje zadovoljavanje potreba zlostavljajućeg roditelja.
Bitno da svi stručnjaci koji rade s obitelji i otuđenim djetetom, ali i javnost kojoj je često putem medija plasirana samo jedna strana priče i to najčešće, pogađate, od strane manipulativnog roditelja, razumiju kompeksnost otuđenja i prepoznaju otuđenje kao oblik zlostavljanja djeteta. Stava smo da se pravovremenim i adekvatnim intervencijama stručnih službi i sudova te reakcija javnosti mnogoj djeci može pomoći da žive bezbrižnije djetinjstvo.
Suosjećamo s djecom i roditeljima koji su spriječeni u održavanju podržavajućeg i bliskog odnosa! Ako smatrate da ste Vi ili Vaša obitelj pogođeni manipulativnim ponašanjima drugog roditelja, obratite se za pomoć stručnim službama socijalne skrbi i sustavu pravosuđa te poradite na uspostavi kvalitetne roditeljske suradnje za dobrobit djeteta! ❤
© Danica Ergovac, mag. psych., kognitivno bihevioralna terapeutkinja u superviziji
Literatura:
Baker, A. J. L. i Ben-Ami, N. (2011). To Turn a Child Against a Parent Is To Turn a Child Against Himself: The Direct and Indirect Effects of Exposure to Parental Alienation Strategies on Self-Esteem and Well-Being. Journal of Divorce & Remarriage, Vol. 52, Iss. 7.
Bilić, V., Buljan-Flander, G. i Hrpka, H. (2012). Nasilje nad djecom i među djecom. Jastrebarsko; Naklada Slap.
Buljan Flander, G. i Roje Đapić, M. (2020). Dijete u središtu (sukoba). Razvod roditelja, visoki konflikt i otuđenje: Znanost, teorija i klinička praksa. Sveta Nedelja: Geromar.
Kruk, E. (2013). The Impact of Parental Alienation on Children. Psycology Today https://www.psychologytoday.com/blog/co-parenting-after-divorce/201304/the-impact-parental-alienation-children
Warshak, R. A. (2008). Otrov razvoda: Zaštita veze između roditelja i djeteta od osvetoljubivog bivšeg partnera. Zagreb: Algoritam.
Woodall, K. i Woodall N. (2017). Understanding Parental Alienation: Learning to Cope, Helping to Heal. Springfield, Illinois: Charles C. Thomas Publisher, LTD.
