“Imala sam višak energije i emocija nakon porođaja, nisam mogla spavati, a u isto vrijeme sam bila premorena. Bila sam nepovjerljiva, plašila sam se za vlastitu sigurnost i sigurnost djeteta. Sa svima sam ulazila u konflikt.”
Neke žene imaju nešto više od uobičajenih uspona i padova u poslijeporođajnom razdoblju. Mogu čuti glasove, vidjeti stvari koje nisu stvarnost i iskusiti nagle promjene raspoloženja.
Poslijeporođajna psihoza, kao što i samo ime govori, akutna je psihotična epizoda nastala u ranom poslijeporođajnom razdoblju. Relativno je rijetka u odnosu na poslijeporođajnu depresiju i tugu, pogađa 1 do 2 na 1000 rodilja. Međutim, kombinacija psihoze s krivom dijagnozom može dovesti do ozbiljnih posljedica u kojima su ugroženi sigurnost i dobrobit majke te njezine najbliže okoline.
Uzrok i simptomi poslijeporođajne psihoze
Poslijeporođajne psihoza nije uzrokovana ničim što su žena ili njezin partner mislili ili učinili, problemima u vezi, stresom ili sumnjama u trudnoću. Nekoliko stvari igra ulogu u njezinom javljanju: obiteljska povijest poslijeporođajne psihoze i/ili psihičkih poremećaja, prethodna dijagnoza bipolarnog poremećaja ili shizofrenije, traumatičan porođaj i/ili prethodno iskustvo poslijeporođajne psihoze.
Postojanje navedenih rizičnih čimbenika ne znači nužno da će se ona javiti! U redu je osvijestiti njeno postojanje te obratiti se unaprijed psihijatru ako imate navedene rizične faktore.
Simptomi poslijeporođajne psihoze
Simptomi poslijeporođajne psihoze obično počinju prilično iznenada, u roku od nekoliko tjedana nakon porođaja. Žena može doživjeti :
• slušne halucinacije (čuti stvari koje nisu stvarne, poput prijedloga da si naudi ili da je dojenče pokušava ubiti)
• zablude koje su obično povezane s dojenčetom (npr. da drugi ljudi pokušavaju ozlijediti dojenče)
• dezorijentiranost u vremenu i prostoru
• neobično ponašanje
• brze i nagle promjene raspoloženja
• suicidalne misli
• nasilne misli usmjerene prema sebi i djetetu
“Deset dana poslije porođaja bila sam hospitalizirana na mjesec dana. Nakon izlaska sam se počela korak po korak vraćati u normalu…Kroz dva mjeseca sam bila stara ja.”⠀⠀
Nužno je obratiti se psihijatru za pomoć oko liječenja simptoma. Tretman najčešće uključuje kombinaciju lijekova i psihoterapije. S odgovarajućim liječenjem, većina žena s poslijeporođajnom psihozom se oporave i vode kvalitetan, produktivan i ispunjen život.
Što učiniti – savjeti za okolinu
“Dobra strana moje priče je što sam imala ogromnu podršku okoline. Zahvaljujući njima sam ovdje gdje sam danas. Prepoznali su moment i odveli me u bolnicu.”
Ne ustručavajte se kontaktirati hitnu pomoć ako primijetite da netko u vašoj blizini pokazuje simptome poslijeporođajne psihoze. U većini slučaja žena ne prepoznaje njihovu ozbiljnost. Također, osim kontaktiranja pomoći, nudimo vam još par savjeta koji vam mogu koristiti:
• Budite strpljivi. Potrebno je određeno vrijeme da rodilja prebrodi epizodu poslijeporođajne psihoze.
• Pomozite oko kućanskih poslova i kuhanja.
• Pružite pomoć oko čuvanja djeteta.
• Ograničite posjet na najuži krug ljudi koji će biti od pomoći i podrške.
• Vodite brigu o sebi – redovito jedite, spavajte i odmarajte.
• Uključite se u skrb – pitajte nadležnog psihijatra sve što vas zanima ili što vam je nepoznato te na koji način možete pomoći.
• Dugoročno, razgovor o vašim iskustvima može vam pomoći u oporavku. Savjetovanje ili terapija za parove mogu biti korisni.
Što učiniti – savjeti za majku
“Samoispitivanje je trajalo dugo. Odgovor na pitanje: ,, Zašto baš meni?“ nikada neću pronaći, a nema svrhe ni tražiti ga. Sve to je sada iza mene, i naprosto se dogodilo.”
Normalno je da nakon poslijeporođajne psihoze žena nema puno samopouzdanja kada je riječ o majčinstvu. Zapamtite – većina novopečenih majki, također se osjećaju ovako.
Što možemo uraditi? Možemo pričati o ovome i prekinuti tradiciju stavljanja stvari pod tepih. Jedino ovako možemo pomoći jedna drugoj!⠀
Za lakše nošenje s dijagnozom možete:
• razgovarati s vašim psihijatrom o detaljima dijagnoze, uobičajenim simptomima i tijeku liječenja
• redovito se podsjećati da je doživljeno bilo posljedica poremećaja, a ne trajna promjena u vama
• razgovarati sa svojim partnerom i obitelji o osjećajima i kako vam oni mogu pomoći
U svemu tome niste sami! Zapamtite, teškoće koje doživljavate neće trajati zauvijek, ali je za oporavak važno obratiti se za stručnu pomoć!
“Nakon četiri godine poslijeporođajnu psihozu vidim kao prijateljicu koja me naučila nekim stvarima i ojačala me. Mogu reći da je ova faza teška, ali prođe kao i sve.” ⠀
U ime svih žena koje prolaze slično iskustvo – od srca hvala našoj divnoj pratiteljici na dijeljenju vlastitog iskustva i riječima ohrabrenja ❤!
© Martina Blažević, mag. psych.⠀
