Usamljenost u majčinstvu

  • 0
  • 17/07/2021

Majčinstvo čine ugodne i neugodne emocije i iskustva. Važno je ne osjećati se krivom ako kažete da vam je majčinstvo teško, da ne uživate u svakoj sekundi sa svojim djetetom i da vam treba predah.

 

Većina žena kaže da majčinstvo donosi neusporedivu razinu ljubavi, radosti i povezanosti s drugim bićem. Istina je da mnoge majke doživljavaju navedene emocije, no postoji iskustvo koje prati majčinstvo, a o kojem se rijetko govori – usamljenost!

Majčinstvo, najčešće opisano kao prekrasno iskustvo, uključuje brigu o ljudskom biću koje je potpuno ovisno o vama. Uhvaćene u rutinu hranjenja i umirivanja djeteta, mijenjanja pelena, majke često imaju malo vremena da se posvete vlastitim potrebama. Pri kraju dana, već su na izmaku snaga, pri čemu partner, prijatelji, kolege tek završavaju s poslom i imaju vremena se družiti. To znači da su potrebe za socijalnim kontaktom i druženjem često nezadovoljene. Nažalost, u posljednjih godinu dana osjećaju usamljenosti i izoliranosti pridonosi i pandemija.

Ako priznate da se osjećate usamljeno, da vam je dosadno ili da vam nedostaje stari život; što to govori o vama? Što će ljudi misliti?

Iako se o usamljenosti majke ne govori često zbog osude okoline ili osjećaja krivnje – iskustvo je sveprisutno. Rezultati istraživanja pokazuju da svaka treća majka izvještava o osjećaju usamljenosti (Luoma, Korhonen, Puura i Salmelin, 2018). Usamljenost u majčinstvu nije nešto što se javlja samo kod „novopečenih“ majki. Mame koje imaju stariju djecu i trudnice, također se mogu boriti s usamljenošću.

Majčinstvo čine ugodne i neugodne emocije i iskustva. Važno je ne osjećati se krivom ako kažete da vam je majčinstvo teško, da ne uživate u svakoj sekundi sa svojim djetetom i da vam treba predah.

Postoje različiti uzroci usamljenosti, ali su najčešće povezani s osjećajem nepovezanosti s vlastitim životom prije dolaska djeteta. Kada se žene osjećaju izgubljeno negdje između onoga što su bile prije majčinstva i onoga što misle da bi trebale biti sada, mnoge se brinu da nešto nije u redu, a zapravo je osjećaj gubitka identiteta očekivan i čest osjećaj koji se javlja kod žena.

Kako se netko može osjećati usamljeno kad ima dijete pored sebe 24 sata dnevno?

  • Oporavak od porođaja – Iako ste vjerojatno čuli da oporavak traje 6 do 8 tjedana nakon porođaja, većina žena će vam reći da se nisu osjećale tako brzo “oporavljene”. Kada se ne osjećate dobro, manja je vjerojatnost da ćete imati energije za druženje s prijateljima i obiteljske posjete.
  • Posao zamjenjuje boravak kod kuće – Ako ste radili prije rođenja djeteta, izgubili ste redovnu dozu socijalizacije, za koju se prethodno niste morali dodatno potruditi.
  • Umor – briga za dijete zauzima većinu vremena u danu što dovodi do konstantnog umora.
  • Promjene u prijateljstvima – promjene u vašem životu često za sobom donose promjene u prioritetima, vama zanimljivim temama, interesima i količinom slobodnog vremena. Vaši prijatelji bez djece možda neće uvijek biti strpljivi ili suosjećajni zašto ne možete pronaći vremena da radite stvari kao nekada. Možda se osjećate izostavljeno, čak i ako ste vi ti koji kažete „ne“ društvenim pozivima. Prijatelji vas mogu prestati tražiti da se družite s njima, a vi ih možda ne želite nazvati i pitati mogu li doći u posjet.
  • Odnos s partnerom – vrijeme s partnerom se može umanjiti nakon što dobijete dijete.

Što čini mrežu socijalne podrške?

Kako bi ublažili osjećaj usamljenosti potrebno je identificirati mrežu socijalne podrške.

Odgovorom na pitanja, prepoznajte tko u vašoj okolini vam može pružiti određenu vrstu podrške:

  • Praktična podrška

Praktičnu podršku mogu vam pružiti osobe koje biste kontaktirali kad vam je potreban odlazak kod doktora ili u trgovinu.

  • Društvo

Osobe koje zovete u šetnju ili s kojima ćete se čuti videopozivom svaki drugi dan, čine vaše društvo.

  • Savjetodavna/Informativna podrška

U slučaju nedoumica oko njege djeteta ili dobivanja savjeta u trenucima kad se ne osjećate najbolje, kontaktirat ćete osobe koje čine vaš krug savjetodavne podrške.

  • Emocionalna podrška

Emocionalnu podršku vam mogu pružiti osobe od kojih vam je ugodno tražiti zagrljaj, ohrabrenje i razumijevanje.

  • Stručna podrška

Imate li kontakt stručnjaka kojem ćete se javiti ako primijetite da se teško nosite s intenzivnim neugodnim emocijama?

  • Ja

Sami sebi smo podrška u situacijama kada sudjelujemo u aktivnostima koje bi nam mogle smanjiti osjećaj usamljenosti.

Kako se nositi s usamljenošću?

  • Sjetite se tko ste! – Osoba s vlastitim planovima, željama, hobijima, nadama i snovima koje želite ostvariti. Možda će nećete moći sve ostvariti odmah, ali to nipošto nije nepovratno nestalo! Zatražite pomoć svog partnera, obitelji i prijatelja kako bi vas podsjetili tko ste, pišite dnevnik o onome što vas veseli ili razmislite što je ono što vas veseli.
  • Razgovarajte o vašim emocijama s bližnjima – Ponekad bližnje osobe mogu primijetiti da vam je teško. Potrebno je skupiti malo hrabrosti i izreći voljenim osobama: „Usamljena sam, voljela bih da….“. Ponekad pomoć znači redovitije viđanje s prijateljima, čuvanje djece, uključivanje u zajedničke aktivnosti s partnerom. Osvijestite potrebe u trenucima usamljenosti.
  • Razgovarajte s drugim mamama – one mogu najbolje razumjeti kroz što sve prolazite te vam zbog toga mogu ponuditi savjet, podršku ili samo prostor gdje se možete ventilirati.
  • Nazovite prijatelja – Online druženja s prijateljima ili šalica kave sa susjedom mogu ispuniti potrebu za razgovorom, smijehom, razumijevanjem…
  • Vježbajte brigu o sebi – Što je više moguće, pokušajte izdvojiti vrijeme da učinite nešto za sebe: drijemajte kad beba spava, pogledajte epizodu omiljene serije, napravite si kupku i čitajte knjigu, krenite u šetnju…
  • Potražite stručnu pomoć i podršku – stručnjak vam može pomoć u pronalasku načina kako se nositi s navedenim osjećajima, te na koji način ublažiti njihovo djelovanje na vaše fizičko i mentalno zdravlje.

U redu je reći da ste usamljeni – to ne znači da išta manje volite svoju bebu i biti majkom!

Važno je prepoznati da nam neki osjećaji i iskustva štete, da nam je potreban razgovor i druženja s drugima te da nekad i sami sebi možemo nedostajati. Kad si to priznamo, možemo krenuti na konkretne korake kako bi  ublažili usamljenost.

 

© Martina Blažević, mag. psych.

 

Literatura

Luoma, I., Korhonen, M., Puura, K. and Salmelin, R. K. (2018). Maternal loneliness: concurrent and longitudinal associations with depressive symptoms and child adjustment. Psychology, Health & Medicine, 24(6), 1 – 13.

 

 

Admin

Leave a Reply