Na razvoj povezanosti između roditelja i djeteta utječu različiti čimbenici kao što su stil roditeljstva, temperament djeteta i okolinski čimbenici. Ako je dijete teškog temperamenta, jako plačljivo, roditelji teže doživljavaju sâmo roditeljstvo, a tome pridonosi i učestali umor, neispavanost i bezvoljnost.
Kvaliteta rane interakcije između roditelja i djeteta utječe na djetetov socioemocionalni i kognitivni razvoj, na razvoj govora, moždani razvoj, formiranje sigurne privrženosti te djetetovo buduće mentalno zdravlje. Istraživanja pokazuju da psihološke reakcije žena, ali i muškaraca, nakon poroda, uz simptome traumatskog poroda, utječu na stvaranje veze između roditelja i djeteta. Jedna na tri žene navodi iskustvo traumatskog poroda, dok kod 50% žena nakon carskog reza postoje izraženi simptomi stresa. Također, treba reći da samo 1-3% žena ima kriterije za postavljanje dijagnoze posttraumatskog stresnog poremećaja, a upravo kod žena koje su doživjele traumatski poroda postoje češći negativni učinci na partnersku vezu i odnos roditelj – dijete.
Na razvoj povezanosti između roditelja i djeteta utječu različiti čimbenici kao što su stil roditeljstva, temperament djeteta i okolinski čimbenici. Ako je dijete teškog temperamenta, jako plačljivo, roditelji teže doživljavaju sâmo roditeljstvo, a tome pridonosi i učestali umor, neispavanost i bezvoljnost. S vremenom se stječe iskustvo o tome što znači koji plač djeteta, ali se i iskusne majke uvelike oslanjaju na metodu pokušaja i pogrešaka. Upravo plakanje dostiže maksimum 6 tjedana od poroda i na toj razini se zadržava do djetetova 3. mjeseca života. Iako se sve više govori o važnosti očeva i cijele obitelji u djetetovu razvoju, još uvijek postoji jako malo istraživanja koja se bave očevima te su se postojeća istraživanja više bavila ispitivanjem privrženosti između beba i njihovih majki. Neželjena trudnoća ponekad ima negativne učinke na razvoj veze između roditelja i djeteta. Osjetljivost majke se pokazala kao značajan čimbenik za razvoj veze između majke i djeteta te za razvoj sigurne privrženosti.
Kada govorimo o okolinskim čimbenicima koji su odgovorni za razvoj privrženosti treba napomenuti važnost socijalne podrške koju roditelj ima, a koja utječe na razvoj kvalitetne veze između roditelja i djeteta. Mnogi roditelji često osjećaju krivnju ukoliko ne „zavole“ svoje dijete pri prvom susretu, ili čak u trudnoći. No, bitno je napomenuti da se pozitivni osjećaji prema djetetu razvijaju oko 2 tjedna nakon poroda, a kod roditelja čije je dijete odvojeno nakon poroda (npr. smješteno na jedinicu posebne neonatološke skrbi) ili onih koji imaju simptome depresivnosti i/ili anksioznosti čak i kasnije, oko 4 tjedna nakon poroda. Dojenje olakšava razvoj pozitivne interakcije između majke i bebe, ali ako žena iz različitih razloga ne može dojiti bebu, preporuča se redoviti kontakt majke i novorođenčeta metodom koža-na-kožu. Bitno je dati si vremena jer je to nova situacija te kvalitetno provoditi vrijeme sa svojim djetetom.