Iako su danas relativno napuštene tradicionalne rodne uloge, muškarci se još nisu do kraja snašli u novom okruženju koje od njih ima drugačija očekivanja nego što su postajala u doba njihovih očeva.
Dok šećemo gradom u ovo jesensko doba možemo vidjeti mnoge muškarce s dugim brkovima i bradama. Iako neki muškarci imaju takvu bradu kroz cijelu godinu, u ovo doba puštanje brade može značiti podupiranje međunarodnog pokreta pod nazivom „Movember“. Naziv ovog pokreta dolazi od dvije riječi moustache (brk) i November (studeni). U studenom poseban naglasak stavlja se na muško fizičko i psihičko zdravlje. Želi se informirati muškarce i širu javnost o važnosti prevencije i liječenju raka prostate, raka testisa te suicidalne depresije.⠀
Movember se najviše fokusira na rak prostate jer je to u svijetu drugi najučestaliji maligni tumor od kojeg svake godine umiru mnogi muškarci. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) sedam od deset muškaraca ne zna da ima prostatu, gdje se ona nalazi, niti čemu ona služi. Prvi simptomi na koje treba obratiti pažnju jesu tegobe kod mokrenja radi pritiska tumora na mokraćnu cijev. Postoje razni čimbenici koji mogu utjecati na pojavu raka, ali zdravim načinom života te kontrolnim pregledima mogu se ranije prepoznati te na taj način smanjiti pojavnost raka prostate.
Koji su to izazovi s kojima se muškarci suočavaju?
Muškarcima nije lako kada obole od fizičke bolesti poput raka, no još im je teže nositi se s mentalnim oboljenjima. Treba ih poticati da razgovaraju o svojim problemima jer u suprotnom to može dovesti do povećane tjeskobe i depresije. Treba osvijestiti i da muškarci još od djetinjstva mogu slušati rečenice i stavove poput: „Dečki ne plaču.“ ili „Sačuvaj svoje suze za nešto važnije.“ Kasnije im društvo dodatno nameće da ne smiju pokleknuti pod pritiskom, moraju biti „mačo“, trebaju biti emocionalno čvrsti i ne opterećivati okolinu svojim problemima, što je u suprotnosti sa željom žena da muškarci otvorenije razgovaraju o svojim problemima te simptomima depresije, anksioznosti ili neke druge psihičke bolesti. Jasno je da takva dvostruka očekivanja i pritisci ne olakšavaju suočavanje muškaraca sa svakodnevnim izazovima.
Kada muškarac slobodno pokazuje i priča o svojim emocijama možemo čuti dio društva kako će reći za toga muškarca da je „mlakonja“, ali zapravo istina je da muškarac koji zna prihvatiti svoje osjećaje, doživjeti ih i nositi se s njima na zdrav način kroz traženje emocionalne i socijalne podrške može mnogo uspješnije ostvariti svoje zacrtane ciljeve i odluke u životu.
Većina muškaraca treba različite aktivnosti i druženja s prijateljima koja im pomažu da ostaju mentalno zdravi. Muškarci se žele osjećati korisnima i žele doprinositi svojim obiteljima. Taj doprinos ne mora nužno biti materijalan, oni žele svojoj djeci darovati ljubav i pažnju, stoga je potrebno dati im priliku da to zaista i učine. Iako su danas relativno napuštene tradicionalne rodne uloge, muškarci se još nisu do kraja snašli u novom okruženju koje od njih ima drugačija očekivanja nego što su postajala u doba njihovih očeva.
Muškarci današnjice moraju postati svjesniji da bi trebali više pričati o svojim problemima i treba im pokazati da je razgovor s bližnjima dobar prvi korak prema razrješavanju problema. Suosjećanje drugih osoba može im pomoći na tom putu, a potrebno ih je uvjeriti da uvijek postoji nada te da je pomoć uvijek dostupna!
© Kristijan Žibrat, mag. psych.