U Hrvatskoj i svijetu redovito se obilježava Dan mentalnog zdravlja (10.10.), kao i Majčin dan (druga nedjelja u svibnju). Možemo se slobodno zapitati treba li nam onda u kalendaru Svjetski dan mentalnog zdravlja majki – još jedan dan u godini kad ćemo posebno obilježavati mentalno zdravlje majki u razdoblju trudnoće i nakon porođaja?
Kakve se psihičke teškoće mogu javiti u trudnoći i nakon porođaja?
Znanstvena istraživanja, kako ona strana tako i naša domaća, pokazuju da nam itekako treba takav dan. Naime, svaka treća trudnica izvještava o povišenoj anksioznosti (Nakić, Tadinac & Herman, 2018), a oko 15% trudnica koje iščekuju prvi porođaj imaju klinički značajan strah od porođaja (Jokić-Begić, Žigić i Nakić Radoš, 2014; Kuljanac, 2018). Depresivni simptomi su izraženi kod oko 10-13 % trudnica (Žutić, Nakić Radoš i Kuna, 2018), a poslijeporođajna depresija pogađa oko 8% žena koje nikad ranije nisu imale težih psihičkih teškoća, što znači da je učestalost čak i veća u općoj populaciji (Nakić Radoš, Tadinac i Herman, 2013). Iako rijetko, nakon 1 do 2 porođaja na 1000 može se javiti poslijeporođajna psihoza (VanderKruik i sur., 2017) koja zahtijeva neodgodivo psihijatrijsko liječenje.
Svaka treća ili četvrta žena doživi traumatsko iskustvo porođaja (Nakić Radoš, Sawyer, Ayers, & Burn, 2018; Nakić Radoš i sur., 2020), dok 3% žena doživljava posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) nakon porođaja (Yildiz, Ayers i Phillips, 2017). Uz PTSP nakon porođaja često se javlja i depresija (Ayers, Bond, Bertullies i Wijma, 2016), ali se najčešće previdi jer se puno više govori o depresiji, dok neki još uvijek smatraju da porođaj, kao jedan pozitivan događaj za obitelj i društvo, ne može biti uzrok traume! Također se kod oko 4% majki može javiti opsesivno-kompulzivni poremećaj (Brockington, Macdonal i Wainscott, 2006) ili generalizirani anksiozni poremećaj (Wenzel, Haugen, Jackson i Brendle, 2005).
Zašto bi trudnica ili rodilja trebala potražiti pomoć?
Ono što je zabrinjavajuće jest kako strana istraživanja pokazuju da tek svaka četvrta žena s poslijeporođajnom depresijom potraži pomoć (Coates, Schaefer i Alexander, 2004). To znači da će tri od četiri žene patiti u tišini svoga doma. Najčešći razlog zašto žene ne traže pomoć jest što ne prepoznaju simptome, imaju strah od stigmatizacije, da će je obitelj i okolina otpisati kao lošu majku, a nekad i zbog straha da će je odvojiti od djeteta ili im i oduzeti dijete. Čak i kad prepoznaju simptome, smatraju da pomoć ne postoji ili da im nije dostupna (Dennis & Chung‐Lee, 2006).
Međutim, psihičke teškoće u ovom razdoblju ne smiju se previdjeti. Istraživanja pokazuju da one žene koje imaju psihičkih teškoća u obliku depresije i anksioznih smetnji tijekom trudnoće ili nakon porođaja imaju veći rizik:
- za prijevremeni porođaj (Alderdice, Lynn & Lobel, 2012)
- za porođaj hitnim carskim rezom (Ryding, Wijma, Wijma, & Rydhström, 1998)
- veći rizik da će i njihov partner imati depresivne simptome nakon porođaja (Goodman, 2008)
- slabije povezivanje s djetetom (Nakić Radoš, Matijaš, Anđelinović, Čartolovni, & Ayers 2020) i privrženost djeteta, što se ipak može nadoknaditi majčinskom uključenosti u brigu o djetetu (Śliwerski, Kossakowska, Jarecka, Świtalska, & Bielawska-Batorowicz, 2020).
Što možemo učiniti?
Odgovornost za traženje pomoći nikako ne smijemo prepustiti samim ženama s teškoćama. Naime, samookrivljavanje, koji je jedan od simptoma depresije, je upravo jedan od razloga zašto žene ne traže pomoć, što je paradoksalno! To bi bilo kao da netko sa slomljenom nogom ne ode na hitnu jer se okrivljuje da je sam kriv što je pao.
Stoga, kao društvo moramo osigurati potrebne korake: provoditi psihoedukaciju o psihičkim teškoćama u trudnoći i nakon porođaja za majke i obitelji, ali i za zdravstvene djelatnike, provoditi trijažu za psihičke teškoće kroz zdravstveni sustav, implementirati učinkovite preventivne programe te omogućiti dostupnu stručnu pomoć.
Prvenstveno je potrebno podizati svijest o mogućim problemima, ne da bismo zastrašivali buduće trudnice i majke, nego da majke koje imaju takvih teškoća znaju da nisu same. Upravo stoga, potreban nam je Svjetski dan mentalnog zdravlja majki!
© doc. dr. sc. Sandra Nakić Radoš, univ. spec. clin. psych.
#MaternalMentalHealthMatters #CentarRMZ
Literatura:
Alderdice, F., Lynn, F., & Lobel, M. (2012). A review and psychometric evaluation of pregnancy-specific stress measures. Journal of Psychosomatic Obstetrics & Gynecology, 33(2), 62-77.
Ayers, S., Bond, R., Bertullies, S., & Wijma, K. (2016). The aetiology of post-traumatic stress following childbirth: a meta-analysis and theoretical framework. Psychological Medicine, 46(6), 1121-1134.
Coates, A. O., Schaefer, C. A. i Alexander, J. L. (2004). Detection of postpartum depression and anxiety in a large health plan. Journal of Behavioral Health Service and Research, 31(2), 117-133.
Dennis, C. L., & Chung‐Lee, L. (2006). Postpartum depression help‐seeking barriers and maternal treatment preferences: A qualitative systematic review. Birth, 33(4), 323-331.
Goodman, J. H. (2008). Influences of maternal postpartum depression on fathers and on father–infant interaction. Infant Mental Health Journal: Official Publication of The World Association for Infant Mental Health, 29(6), 624-643.
Jokić-Begić, N., Žigić, L., & Nakić Radoš, S. (2014). Anxiety and anxiety sensitivity as predictors of fear of childbirth: Different patterns for nulliparous and parous women. Journal of Psychosomatic Obstetrics & Gynecology, 35(1), 22-28. doi: 10.3109/0167482X.2013.866647
Kuljanac, A. (2018). Perfekcionizam i netolerancija neizvjesnosti kao prediktori straha od porođaja (neobjavljeni diplomski rad). Zagreb: Hrvatsko katoličko sveučilište.
Nakić Radoš, S., Matijaš, M., Anđelinović, M., Čartolovni, A., & Ayers, S. (2020). The role of posttraumatic stress and depression symptoms in mother-infant bonding. Journal of Affective Disorders, 268, 134-140. doi: 10.1016/j.jad.2020.03.006
Nakić Radoš, S., Matijaš, M., Kuhar, L., Anđelinovic, M., & Ayers, S. (2020). Measuring and conceptualizing PTSD following childbirth: Validation of the City Birth Trauma Scale. Psychological Trauma: Theory, Research, Practice, and Policy, 12(2), 147-155. doi: 10.1037/tra0000501
Nakić Radoš, S., Sawyer, A., Ayers, S., & Burn, E. (2018). Coping styles associated with post-traumatic stress and depression symptoms after childbirth in Croatian women. Psihologijske teme, 27(3), 543-559. doi: 10.31820/pt.27.3.10
Nakić Radoš, S., Tadinac, M., & Herman, R. (2013). Prevalence of depression during pregnancy and postpartum in a sample of Croatian women. Klinička psihologija, 6(1-2), 79-93.
Nakić Radoš, S., Tadinac, M., & Herman, R. (2018). Anxiety during pregnancy and postpartum: Course, predictors, and comorbidity with postpartum depression. Acta Clinica Croatica, 57(1), 39-51. doi: 10.20471/acc.2018.57.01.05
Ryding, E., Wijma, B., Wijma, K., & Rydhström, H. (1998). Fear of childbirth during pregnancy may increase the risk of emergency cesarean section. Acta obstetricia et gynecologica Scandinavica, 77(5), 542-547.
Śliwerski, A., Kossakowska, K., Jarecka, K., Świtalska, J., & Bielawska-Batorowicz, E. (2020). The Effect of Maternal Depression on Infant Attachment: A Systematic Review. International Journal of Environmental Research and Public Health, 17(8), 2675.
VanderKruik, R., Barreix, M., Chou, D., Allen, T., Say, L., & Cohen, L. S. (2017). The global prevalence of postpartum psychosis: a systematic review. BMC psychiatry, 17(1), 272.
Wenzel, A., Haugen, E. N., Jackson, L. C., & Brendle, J. R. (2005). Anxiety symptoms and disorders at eight weeks postpartum. Anxiety Disorders, 19, 295-311.
Yildiz, P. D., Ayers, S., & Phillips, L. (2017). The prevalence of posttraumatic stress disorder in pregnancy and after birth: A systematic review and meta-analysis. Journal of affective disorders, 208, 634-645.
Žutić, M., Nakić Radoš, S., & Kuna, K. (2018). Predictors of depressive symptoms during pregnancy. In S. Nakić Radoš (Ed.), Protection and promotion of the well-being of children, youth, and families: Selected Proceedings of the 1st International Scientific Conference of the Department of Psychology at the Catholic University of Croatia (pp. 155-172). Zagreb, Croatia: Catholic University of Croatia.
