Psihološka uznemirenost nakon spontanog pobačaja niža je kod žena koje su zadovoljne socijalnom i stručnom podrškom stoga je izuzetno važno da osvijestimo njihove potrebe i pružimo im adekvatnu podršku.
Trudnoća je često jedno od najsretnijih razdoblja u životu žene, ali nažalost, neke trudnoće nemaju sretan završetak. Spontani pobačaj je svaki neželjeni gubitak trudnoće prije 20. tjedna trudnoće (MSD priručnici, 2014). Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo tijekom 2020. godine u Hrvatskoj je zabilježeno 1.464 spontanih pobačaja, najčešće u prvih deset tjedana trudnoće. Valja napomenuti da je broj spontanih pobačaja u stvarnosti nešto veći, budući da se vrlo rani pobačaji često zamjenjuju sa zakašnjelom menstruacijom (MSD priručnici, 2014).
Svaka žena na jedinstven način proživljava ovaj traumatičan događaj. Žene često muče moguće komplikacije kod narednih trudnoća, kao i psihološke posljedice samog pobačaja. Najčešće se javlja tugovanje, depresivni i anksiozni simptomi koji okvirno traju od 6 do 12 mjeseci, ali u nekim slučajevima i dulje (Lok, i Neugebauer, 2007). Nažalost, nerijetko žene nakon pobačaja ne dobivaju dovoljno informacija o tome, a nedostatak empatije i neprimjereni komentari od strane bolničkog osoblja, ali i ljudi u njihovoj okolini, dodatno doprinose negativnom iskustvu (Rowlands i Lee, 2010).
Žene iskazuju potrebu za dodatnim, detaljnijim razgovorom s liječnikom, mogućnosti kontaktiranja medicinskog osoblja u bilo koje vrijeme, boljim daljnjim medicinskim praćenjem, grupnom terapijom te psihološkom stručnom pomoći (Sejourne, Callahan i Chabrol, 2010).
Socijalna podrška
Nerijetko se može čuti da se o trudnoći drugima ne govori dok ne prođe barem treći mjesec, upravo zbog mogućnosti spontanog pobačaja. Na neki način, on se u tim ranim tjednima trudnoće smatra kao nešto normalno, o čemu se ne treba pričati i za čime ne treba tugovati, već se što ranije treba vratiti normalnom životu i zaboraviti ga. Naravno, ovo je samo jedan od čimbenika koji doprinosi neprimjerenim reakcijama društva na spontani pobačaj.
Psihološka uznemirenost nakon spontanog pobačaja niža je kod žena koje su zadovoljne socijalnom i stručnom podrškom stoga je izuzetno važno da osvijestimo njihove potrebe i pružimo im adekvatnu podršku (Pavić, 2018).
Razgovor o spontanom pobačaju može biti neugodan budući da može pobuditi negativne emocije, a posebno teško može biti kada žena koja je prošla kroz to iskustvo razgovara s trudnicom. Ipak, to ne znači da se razgovor mora izbjegavati, a evo i savjeta koji bi mogli biti od koristi:
- nemojte požurivati oporavak ili forsirati razgovor,
- dajte do znanja da ste tu, da ste spremni za razgovor kada ona bude spremna,
- izbjegavajte minimizirajuće i negativne komentare te promjenu teme,
- pokažite empatiju i prihvaćanje, uključujući prepoznavanje njezinog gubitka i razumijevanje te joj dajte do znanja da je u redu da se osjeća kako se osjeća,
- ukoliko imate osobno iskustvo, ponekad može biti od pomoći da ga podijelite.
I muškarcima može biti teško
Kao i kod žena, svaki muškarac drugačije reagira na ovaj događaj. Nekima je lako vratiti se na ulogu koju su imali prije trudnoće, dok drugi iskazuju tugu i frustraciju, traže objašnjenje ili neki smisao te su duboko povrijeđeni odsustvom očinske uloge (Williams i sur., 2020). Budući da se od muškaraca se očekuje budu racionalni i ne iskazuju emocije, oni koji trebaju pomoć nakon spontanog pobačaja odgađaju traženje pomoći. Nekima od pomoći može biti dodatno informiranje, dok će drugima od veće koristi biti socijalna podrška. Dobro je da prepoznaju i prihvate ono što osjećaju i ono što se dogodilo te da ne gube nadu.
© Ana Čolić, mag. psych.
Literatura
Cerovečki, I., Rodin, U. i Jezdić, D. (2021). Pobačaji u zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj 2020. godine. Zagreb: Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
Elfer, A. F. (2017). Support following miscarriage. Doktorska disertacija, University College London.
Lok, I. H., i Neugebauer, R. (2007). Psychological morbidity following miscarriage. Best Practice & Research Clinical Obstetrics and Gynaecology, 21(2), 229–247.
MSD priručnici (2014). Spontani pobačaj. Pribavljeno 10.10.2021. s adrese http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/ginekologija/poremecaji-trudnoce/spontani-pobacaj
Pavić, S. (2018). Prazno naručje: spontani pobačaj kao negativan stresni životni događaj. Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu.
Rowlands, I. J. i Lee, C. (2010). ‘The silence was deafening’: social and health service support after miscarriage. Journal of Reproductive and Infant Psychology, 28(3), 274-286.
Sejourne, N., Callahan, S. i Chabrol, H. (2010). Support following miscarriage: what women want. Journal of Reproductive and Infant Psychology, 28(4), 403-411.
Williams, H. M., Topping, A., Coomarasamy, A. i Jones, L. L. (2020). Men and miscarriage: a systematic review and thematic synthesis. Qualitative Health Research, 30(1), 133-145.
