Što je samopoštovanje?
Samopoštovanje je vrlo važno za zdrav razvoj djeteta. Ono predstavlja sliku o sebi, vrednovanje sebe i svojih sposobnosti. Stoga samopoštovanje raste kroz životna iskustva koja potvrđuju našu kompetentnost i/ili čine da se osjećamo vrijednima. Djeca koja imaju visoko samopoštovanje optimistična su, znaju se zauzeti za svoje potrebe, entuzijastična su, osjećaju se vrijedno i zadovoljno sama sa sobom. S druge strane, djeca koja imaju nisko samopoštovanje nesigurna su u sebe i sklona su biti samokritična. Lakše se mogu sjetiti svojih nedostataka nego svojih dobrih strana. Zbog srama i nesigurnosti sklona su potiskivati vlastite potrebe i radije trpjeti u sebi neugodne osjećaje, nego da se zauzmu za sebe i kažu ih drugoj osobi. Nemaju povjerenje u svoje sposobnosti, već se radije oslanjaju na tuđu pomoć. Zbog straha od neuspjeha mogu izbjegavati sudjelovati u izazovnim aktivnostima. Posljedično, nemaju priliku razviti osjećaj kompetentnosti u zahtjevnijim aktivnostima, a time ni osjećaj samopoštovanja i povjerenja u vlastite sposobnosti.
Topao odgoj i postavljanje granica
U razvoju samopoštovanja djeteta važan je odgoj u kojem se prema djetetu odnosi s toplinom i poštovanjem, pohvaljuju se djetetovi uspjesi i daje se djetetu do znanja da je vrijedan i voljen. Međutim, to ne umanjuje važnost postavljanja granica u odgoju. U odgoju je važno dati djetetu do znanja kakvo ponašanje od njega očekujemo i što smatramo neprihvatljivim. Pritom je važno postaviti razumna očekivanja, odnosno voditi računa o tome može li dijete ispuniti određena pravila s obzirom na svoju dob i sposobnosti. Djetetovo poštivanje pravila treba se pohvaliti. Kad dijete učini nešto loše, treba se kritizirati djetetovo ponašanje (npr. „Ne smiješ udarati drugu djecu, to ih boli“, „Nije u redu da kasniš na ručak“) , a ne djetetovu osobnost („Ti si zločest/a“ ili „Ne volim te kad si takav“). Važno je da dijete i kroz roditeljske disciplinske postupke osjeti da ga roditelj poštuje i voli.
Prihvaćanje pohvala
Kada pohvalimo djetetov uspjeh, dajemo mu povratnu informaciju o njegovoj sposobnosti, što povećava njegovo samopoštovanje. Pri korištenju pohvale važno je izbjeći dvije krajnosti. Neki roditelji koriste pohvalu prekomjereno, odnosno dijete pohvaljuju i u situacijama u kojima njegov uradak nije dobar. Prekomjerno pohvaljivanje može dovesti do toga da dijete s vremenom prestati cijeniti pohvalu ili da očekuje i od drugih ljudi da ga uvijek hvale i dive mu se (što neće uvijek biti slučaj). Stoga je bolje pohvalu treba koristiti odmjereno, u situacijama u kojima je dijete zaista postiglo neki uspjeh ili uložilo trud. Druga je krajnost to da roditelji zaborave pohvaliti djetetove male uspjehe, ali zato redovito kritiziraju djetetove neuspjehe, što dovodi do toga da se dijete osjeća nesposobnim i razvije lošu sliku o svojim sposobnostima.
Razvoj kompetentnosti
Za razvoj samopoštovanja i samoefikasnosti (pouzdanja u vlastite sposobnosti) bitno je omogućiti djetetu inicijativu i donošenje samostalnih odluka u onoj mjeri u kojoj je to prikladno ovisno o djetetovoj dobi. Djetetu se može povjeriti da obavi neke jednostavne zadatke u kućanstvu. Primjerice, dijete može postaviti stol, pospremiti igračke ili postelju. Kroz povjeravanje ovakvih zadataka pokazujemo djetetu da ga smatramo kompetentnim i omogućujemo djetetu da stekne sigurnost u vlastite sposobnosti. Čak i vrlo maloj djeci možemo dati neke zadatke koje mogu ostvariti u skladu sa svojom dobi. Osim povjeravanja zadataka, dobro je djetetu omogućiti to da neke odluke mogu donijeti samostalno. Primjerice, ako kupujemo djetetu majicu i naiđemo na 2-3 prikladne majice, možemo pitati dijete koja mu se više sviđa. Na taj način ono stječe svijest o tome da ima određenu autonomiju i da se njegove želje također poštuje. Naposljetku, kad primjetimo da je dijete posebno uspješno u nekoj aktivnosti, možemo ga potaknuti da se dodatno razvija u tim aktivnostima. Primjerice, ako dijete lijepo pjeva i pokazuje interes za glazbu, može ga se upisati u zbor. Sudjelujući u aktivnostima u kojima je uspješno, dijete će vjerojatno doživjeti pohvale od strane drugih te i samo iskusiti porast vlastite kompetentnosti, što djeluje na njegovo samopoštovanje.
Nošenje s kritikom i neuspjehom
Kad dijete doživi neuspjeh, ne smije ga se ismijavati ili ponižavati. Umjesto toga, treba ga se naučiti prihvatiti to da je doživljaj neuspjeha sastavni dio života te da iz tog iskustva može naučiti nešto za budućnost. Dijete može naučiti prihvaćati kritiku kao nešto što nije napad na njegovu osobnu vrijednost, već dobronamjeran savjet kako da u budućnosti unaprijedi svoj uradak. Kako bi dijete naučilo prihvaćati kritiku na taj način, važno je da dijete osjeti da ga volimo i prihvaćamo neovisno o tome je li uspješno u nečemu. Roditelji koji iskazuju ljubav ili usmjeravaju svoju pažnju na dijete samo kad je ono izvrsno u nečemu, mogu mu time slati poruku da njihovu ljubav treba zaslužiti svojim uspjesima. To može dovesti do razvoja perfekcionizma kod djeteta, pri čemu dijete osjeća da uvijek mora biti najbolje, jer u suprotnom nije dovoljno dobro. S obzirom da nijedna osoba ne može u svemu biti najbolja, perfekcionizam dugoročno dovodi do razočaranja i niskog samopoštovanja.
Naučena bespomoćnost
Ako je dijete nesigurno u sebe i svoje sposobnosti u nekom području (npr. nekom školskom predmetu), moguće je da neće htjeti ni pokušati poboljšati svoj uspjeh. Ova pojava naziva se naučena bespomoćnost. Primjerice, dijete može odustati od učenja matematike jer vjeruje da neće moći dobiti 2 ni ako se jako potrudi. Ako roditelj prepoznaje ovaj problem kod svog djeteta, može mu pomoći da se osjeća kompetentnije tako da potakne dijete da prvo postavi lakše ostvarive ciljeve u tom području, koje će moći ostvariti uz vježbu. Primjerice, prvo mu se daju lakši zadatci i njegov uspjeh se pohvali, a zatim se prelazi na sve teže i teže zadatke. Na taj način postupamo sve dok dijete ne izgradi osjećaj kompetentnosti i bude uspješnije u tome polju. Naravno, pritom moramo uzeti u obzir to da nitko neće biti najbolji u svim poljima te da uspjeh djeteta ne ovisi samo o njegovom samopoštovanju, već i o sposobnostima i ulaganju truda. Dobro je poticati dijete da uloži dodatan trud u postizanje uspjeha, no pritom je važno uzeti u obzir djetetove sposobnosti i ne stvarati pritisak i očekivati da dijete bude uspješno u svim poljima.
Kako povećati samopoštovanje kod djeteta?
Sažmimo sve dosad navedeno u nekoliko praktičnih i primjenjivih savjeta za roditelje.
- Pokažite svojem djetetu da ga bezuvjetno volite i prihvaćate, bez obzira na njegove neuspjehe i pogreške.
- Pri discipliniranju djeteta važno je da dijete osjeti da ga volite i poštujete, premda vam se ne sviđa njegovo ponašanje u nekom trenutku. Ako djetetu upućujete kritiku, neka ona bude usmjerena na konkretno ponašanje, a ne na njega kao osobu.
- Pomozite djetetu da postavi ciljeve koje može ostvariti sukladno sa svojim sposobnostima i dobi. Pohvalite ga kad je uspješan.
- Dajte djetetu do znanja da je u redu da bude nesavršen i da pogriješi. Pokažite mu da cijenite njegov trud i napredak.
- Koristite pohvalu umjereno, u situacijama kad je dijete zaista ostvarilo neki uspjeh. Pohvalite i trud, a ne samo konačan rezultat.
- Dozvolite djetetu inicijativu i donošenje samostalnih odluka u nekim situacijama (sukladno dobi). Pokažite da vjerujete njegovim sposobnostima tako da mu povjerite neke zadatke u kućanstvu.
Temelji slike o sebi i samopoštovanja grade se upravo u djetinjstvu, a imaju posljedice za mentalno zdravlje i uspješnost u odrasloj dobi. Stoga je važno u odgoju djece obratiti pozornost na to da kod djeteta razvijamo pozitivnu sliku o sebi i svijest o vlastitim kompetencijama, kao i zdravo nošenje s vlastitim neuspjesima. Takav odgoj dijete priprema za uspješno funkcioniranje u odrasloj dobi i zdravo prihvaćanje vlastitih dobrih strana, kao i neuspjeha i kritika s kojima će se kad-tad u životu susresti.
© Klara Saganić, mag. psych. i Magdalena Brnada, mag. psych.
